Vizija IPC-a:
“Omogućiti para sportašima da se bave sportom, te nadahnjuju i uzbuđuju svijet svojim nastupima.“
Međunarodni para olimpijski pokret upravljačko je tijelo Paraolimpijskog pokreta. Njeni članovi su Nacionalni paraolimpijski komiteti (NPC), Međunarodne sportske federacije (IF-ovi), Međunarodne organizacije sporta za invalide (IOSD) i regionalne organizacije.
IPC djeluje kao IF za brojne para sportove. Zbog toga su napravili jedinstveni sustavi klasifikacije koji se koristi u svim para sportovima, a on imaj dvije bitne stavke. Prvom određuju tko ispunjava uvjete za natjecanje u para sportu, a drugom sportaše svrstavaju u sportske klase ovisno o utjecaju oštećenja na biomehaniku pokreta.
Nekad se klasifikacija temeljila samo na medicinskoj procjeni sa malim naglaskom na procjenu učinka na sam sport. U periodu od 1980.-90.-ih mnogi sportaši i klasifikatori prepoznali su taj nedostatak i potakli razvoj funkcionalnijih sustava klasifikacije koji će se usredotočiti na sportske performanse.
IPC je radi osiguranja budućnosti paraolimpijskog pokreta tražio da se napravi bolji i usklađeniji pristup klasifikacije sportaša u svim para sportovima.
Projekt IPC klasifikacije para atletike započeo je 2003. godine sa ciljem razvoja taksonomske znanosti kao ispravan sustav klasifikacije koja je zasnovana na dokazima. To se je odnosilo na sportaše koji su prethodno bili svrstani u klase: cerebralna paraliza (Udruga za sport i rekreaciju CP-ISRA), Međunarodna federacija sportova u invalidskim kolicima Stoke Mandeville (ISMWSF), Međunarodna sportska organizacija za osobe s invaliditetom (ISOD), Međunarodna organizacija za amputirane osobe i ISOD (Les Autres).
2007. godine objavljen je IPC klasifikacijski kodeks i pravilnik Međunarodnih standarda. Taj dokument postao je temeljna promjena u klasifikacijskom sustavu. Razlikuje se ovisno o para sportu te ima svoju specifičnost u klasifikaciji para sportaša.
Projekt IPC-a sadržavao je dvije faze.
Faza 1. – odnosila se na „Izgradnja temelja“ sustava, i
Faza 2. – odnosila se na „Razvoj profila klasa temeljenih na dokazima“.
Kako se sustav klasifikacije kroz projekt i vrijeme mijenjao 2017. god. stupio novi IPC klasifikacijski kodeks koji je trenutačno na snazi.
Kodeks potvrđuje da klasifikacija djeluje najbolje kad sportaši i klasifikatori surađuju kako bi odredili najprikladniju sportsku klasu, dok ostali pravilnici međunarodnih standarda pružaju operativne smjernice u ključnim područjima razvrstavanja.
Također bi napomenula da sustav klasifikacije nije važan samo za elitni sport već je bitan i za promociju sudjelovanja osoba s invaliditetom u raznim sportovima.
Kod standardne populacije u smislu zdravih osoba kineziološke aktivnosti odvijaju se u svom izvornom obliku, dok kod osoba s invaliditetom određen broj aktivnosti treba adaptaciju. Prilagodba se odnosi na prostornu i vremensku adaptaciju te individualni pristup sa novim sadržajima koje sportaš može razumjeti i savladati.
Svaka osoba s invaliditetom želi postići potpunu socijalizaciju u društvo, izjednačiti se sa ostalima, ponekad ih i preteći ih u raznim vještinama. Sport je jedan od načina na koji se osobe s invaliditetom mogu aktivirati i potencirati svoje talente i mogućnosti te se na taj način što uspješnije uključiti u svakodnevni život. Uz utjecaj na opći tjelesni razvoj sport razvija zabavu i zajedništvo, hrabri i pomaže u stjecanju samouvjerenosti u svoje sposobnosti.
